EVS iskustvo iz prve ruke: Dva mjeseca u Bugarskoj.
Argonauta i Lidija su započeli EVS pustolovinu još 2015. kada se Lidija prijavila za projekt “EVS for all 2” bugarske organizacije Alternativi. Projekt je odobren od strane bugarske Nacionalne agencije, Argonauta je pristala biti Lidijina organizacija pošiljatelj te se Lidija otisnula u Bugarsku početkom siječnja. Sada prepuštamo članak Lidiji, a ako vam se svidi njezina priča, kontaktirajte Argonautu i započnite vlastitu pustolovinu!
“Nakon faksa ostala sam zbunjena i pomalo uplašena činjenicom da trebam bi ti spremna na torturu zvanu „Kako naći posao u RH?“ i „Znam li uopće što želim i tražim?“ U prijevodu: Izgubljena sam. Kako sam se snalazila kao riba u vodi s mogućnostima Erasmus+ programa (zaslugom i Erasmus student Network mreže i ESN Zadra) zaintrigirao me EVS.
Pomislila sam si da bi možda mogla pronaći sebe u financiranoj volonterskoj službi. I tako sam se i prijavila. Poslala sam lijepo strukturiran mail sa svim traženim prilozima – ne salatom i rajčicom – već motivacijom i životopisom. Aplicirala sam za grad u kojem još nisam bila – Blagoevgrad, Bugarska. Za par dana imala sam i dogovoren Skype intervju koji je potrajao 15 minuta. Entuzijastično sam nabrojala obrazovanje i iskustvo, iskreno priznala mane i nedostatke te strpljivo pričekala odgovor odabrane hosting organizacije „Alternativi International“.
Naravno, da odgovor nije bio pozitivan, ni ovaj tekst ne bi bio objavljen, stoga ću odmah prijeći na dolazak u Bugarsku!
Provela sam 59 dana volontirajući u uredu Alternativija u domu za mladež i to radeći na aktivnostima promocije EVS-a, organizaciji događaja, učenju tradicionalnih bugarskih plesova i kuhanju za klince od 9-13 godina. Naravno ne sve u isto vrijeme. Nakon faze prilagodbe koja je trajala 7 dana, naša dnevna rutina se iskristalizirala. Svaki radni dan dolazili smo u ured u 11 sati, pregledali dnevne i tjedne zadatke i ciljeve te ih odrađivali u manjim timovima. Uz mene je bilo još 5 volonterki i to iz Španjolske i Gruzije. Ponedjeljkom smo imali tjedni staff meeting, srijedom i petkom smo sat i pol učili plesove, utorkom i četvrtkom smo kuhali u lokalnoj školi za vrijeme sata domaćinstva s lokalnom djecom polaznicima.
Atmosfera u uredu je bila opuštena, te se uvijek našlo vremena za čaj, kavu, kolačić, voće ili neku drugu slasticu. Pauze za ručak smo redovno provodili u restoranu Large u centru grada, gdje je objedni meni bio dovoljno izdašan a u isto vrijeme i blag prema našim novčanicima. Pošto nas je bilo više, a stan koji smo dijelile (4-soban ogromni stan s otvorenim i zatvorenim balkonom, dva toaleta i kupaonicom te kuhinjom) za Blagoevgradske standarde daleko od ureda – 20 min hoda, redovno smo podupirale lokalne taksiste i bugarsku ekonomiju. Super stvar je što njihovim operaterima odzvoniš i prekineš a oni ti uzvrate poziv i pitaju na koju adresu želiš da ti pošalju taksi!
Puno smo putovale, svaki dan smo i radile i izlazile, iskorištavale smo svoje vrijeme maksimalno. Neke od nas su se „navukle“ na stopiranje i prošle pola Bugarske (Gruzijke); Maria Jose je otišla stopom do Skopja. Moja cimerica Belen i ja smo se sprijateljile s lokalnom ekipom iz rock bara po imenu All Stars i tako dobile pristup svim informacijama o najboljim mjestima i događajima za posjetiti. Postala sam vrlo dobra u igranju stolnog nogometa, vježbala sam redovito i predano – u Bugarskoj svi igraju stolni nogomet. Sve moje sustanarke su naučile hitove kao No escape from Balkan, Perspektiva, Kultur shock diskografiju, a kao šlag na torti, naš omiljeni noćni klub je svaki vikend, nakon cjelovečernjeg rock-a puštao Bregovića i Zabranjeno pušenje.
Nakon 59 dana poboljšala sam svoje znanje bugarskog do razine C1, upoznala hrpu ljudi, stvorila sjećanja za cijeli život, izbrusila svoje vještine i shvatila da ću se uvijek nasmiješiti kada u trgovini vidim šopsku salatu! 10 dana prije odlaska, po prvi puta u Bugarsku je došao i moj brat Mario i pokazao mi Bugarsku iz još jednog kuta te mi pomogao da i sama uvidim koliko je važno dijeliti informaciju o mogućnosti EVS-a.
Trenutno smo opet u Hrvatskoj, čekam na daljnje avanture… Tko zna, nisam još bila na toliko mjesta i probala toliko stvari, a i uvijek mi ostaje do 30-te iskoristiti dugoročni EVS.
Uživajte u galeriji slika, pogledajte naš promo video o EVS-u i možete pratiti Alternativi na #alternativicrew i #alternativiinternational. Tu je i blog https://evs4allbulgaria.wordpress.com/ koji smo stvarali usporedno s doživljajima.
p.s. Priyten apetit uz TASTE OF EVS kuharicu koju smo razvili pri kuhanju s djecom. Slobodno preuzmite pdf format i putujte uz hranu – recepti su iz Hrvatske, Španjolske i Gruzije.
Puse od Lily
Lidija Kopecki”
EVS je aktivnost mobilnosti mladih programa ERASMUS+. To znači da mladi ljudi u dobi od 17 do 30 godina imaju priliku otići volontirati u neku od zemalja pokrivenih programom (sve europske zemlje i neke partnerske; popis možete pronaći u vodiču). Programom su osigurani smještaj, prehrana, zdravstveno osiguranje, putni trošak volontera te džeparac za vrijeme boravka.
Erasmus+ najveći je program Europske unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport te obuhvaća razdoblje od 2014. do 2020. godine. Obuhvaća sve europske i međunarodne programe i inicijative Europske unije u području obrazovanja, osposobljavanja , mladih i sporta.
