EVS u Tuskoj iz prve ruke!.
Velika nam je radost dobiti pozitivne povratne informacije volontera koje smo putem Erasmus+ programa uputili na EVS službu. Javila nam se Kristina koja je trenutno na EVS službi u Turskoj na projektu “Gledaj svijet očima EVS-a” naših partnera udruge T.E.A.M. U nastavku pročitajte kako je Kristina doživjela prvih mjesec dana EVS-a! Ovim putem podsjećamo da su prijave za novi ciklus istog projekta u tijeku, te se prijaviti možete do 20.svibnja 2018. na e-mail sanja.tabori@argonauta.hr.
“Pozdrav budući volonteri! Mislim da će mnogima od vas ovo biti prvo EVS iskustvo i sigurna sam da ćete nakon upoznavanja toliko novih inspirativnih ljudi poželjeti da ste se već ranije odlučili za ovu avanturu:) Posebice projekt poput ovog koji je lociran na jugoistoku Turske, dakle blizu granice sa Sirijom, može ljude navesti strah zbog opasnosti rata koji se odvija u neposrednoj blizini međutim razloga za brigu zaista nema budući da živimo u malom mjestašcu od otprilike 10000 ljudi uključujući razne nacije pa tako i Sirijce i jasno je da nema mržnje budući da svi shvaćaju da je rat političke naravi i da ljudi trebaju živjeti zajedno i s razumijevanjem. Također, mnogima od nas je ovo prvi susret s turskim jezikom koji na prvu zvuči kompleksno, iako nekima možda i poznato radi navale sapunica iz Istanbula, no kao dio projekta imamo pravo jedno tjedno učiti turski te puno prilika u svakodnevnom životu za vježbanje naučenih riječi.
Tjedni život se odvija neposredno uz plažu gdje imamo i 2 stana te mentora Yusufa koji nam je prvi susjed i uvijek spreman pomoći za organizaciju kako radnih tako i zabavnih aktivnosti za slobodne vikende i slobodne dane koje koristimo za istraživanje šireg područja Mersina (predivni UNESCO lokalitet s dvorcem Kiz Kalesi, špiljski sistem i kanjon Cennet-Cehennem, Silike područje kristalno plave boje i zabavan grad s puno mjesta za izlazak Mersin) i Turske (naredni mjesec ćemo posjetiti Kapadokiju i Istanbul).
Radni dan se sastoji od aktivnosti koje uključuju radionicu s idejama za prezentaciju ideja projekta (zaštita plaže za morske kornjače vrste Chelonia mydas i Caretta caretta te potreba boljeg gospodarenja s otpadom i podizanje svijesti o prirodnoj vrijednosti područja), zatim čišćenja plaže u trajanju od 3 sata dnevno i pripremi obroka-u našem slučaju (grupa od 10 ljudi) odlučili smo se podijeliti u rotirajuće grupe od 4 ljudi koji su dva dana zaduženi za pripremu doručka i ručka tako da se stalno mijenjamo i učimo raznim kulturama kroz kuhanje:) Moram reći da imamo odličnu grupu i mentore tako da svaku odluku donosimo zajedno što može biti dugotrajniji proces, ali smatram da većinu vremena od 24 sata dnevno koje provodimo zajedno imamo jako lijepu suradnju s puno šala i učenja-moj zaključak je da ljudi koji se prijave za ovakav projekt već imaju dobro srce i otvoren um pa je puno lakše podnijeti relativnu izolaciju lokaliteta i cimerstvo velike grupe ljudi.
Moj primarni cilj kao biologa je bio proučavanje morskih kornjača na plaži gdje liježu jaja budući da u Hrvatskoj radim u sklopu organizacije Plavi svijet koja se bavi zaštitom i proučavanjem morskih kornjača i dupina (najčešće glavatih želva) koje naše Jadransko more koriste kao hranilište, a dolaze nam upravo s ovih predivnih pješčanih plaža Turske, zatim Cipra, Tunisa i Grčke. Ovisno o temperaturi morske kornjače izlaze na obalu u noćima početkom mjeseca svibnja tako da smo već imali priliku vidjeti zelene želve kako liježu jaja i prije toga nevjerovatnu aktivnost u moru kad glavate želve love ribe i kad se mnogo kornjača skuplja u blizi plaže radi parenja.Nažalost u travnju smo prve kornjače vidjeli na plaži budući da su mnoge od njih žrtve slučajnog ulova u mreže kočarica i problema s plastičnim otpadom koji, budući da nalikuje njihovoj prirodnoj hrani-meduzama, često zamijene za hranu što konačno uzorkuje probleme s probavom i preranu smrt.
Velika je populacija pasa lutalica koji često toliko vole volontere da nas “brane” od lokalnog stanovništa što naravno nije potrebno:) Puno od njih je kastrirano i vakcinirano od strane lokalnog azila. Pri dolasku u Kazanli prvo se primijeti veliki problem s nedostatkom skupljanja otpada i recikliranja iako posjeduju tvornicu za reciklažu koju najčešće koriste izbjeglice i siromašniji ljudi koji, nažalost, često moraju otvarati i naše vreće s otpadom s plaže kako bi skupili dovoljno otpada za kupiti hranu tako da mislim kako je potrebno naglasiti da iako primarno dolazimo radi upozavanja Turske i zaštite morskih kornjača ne smijemo zanemariti razumijevanje ekonomsko-političke situacije i ljudi kojima zaštita prirode radi teškog života trenutno možda nije na prvom mjestu, ali imaju veliko srce i puno ljubavi tako da sam sigurna da će vam ovaj projekt proširiti vidike što se tiče mnogih kultura koje se isprepliću na ovom području, a koje sve karakterizira gostoljubivost i nevjerojatna životna energija koja je, moguće, odraz predivne i raznolike prirode južne Turske:) Usudite se i naučite kako je svijet, unatoč mnogobrojnim konfliktima i problemima, predivno mjesto!”
