ČUDESNI SVIJET PTICA.
Ovu subotu nastojali smo se upoznati s raznovrsnim ptičjim svijetom. Krenuli smo s pjesmom, odnosno s načinom komunikacije kod ptica: za vrijeme flertovanja, prilikom pronalaženja partnera, kako bi zaštitili i obilježili svoj teritorij, tijekom izgradnje gnijezda i odgoja djece… Neke vrste ptica, imaju sposobnost učiti, konstruirati i prenositi jezik za komunikaciju unutar grupe, povezujući zvukove s objektima ili određenim situacijama.
Papiga ponavlja što čovjek govori, jedan je od najčešćih kućnih ljubimaca, ne zna govoriti naš jezik, ali je sposobna oponašati, ponekad s nevjerojatnom točnošću. Možemo sa sigurnošću reći da bolje prenose informaciju od naših patrolaša. Naime, naši patrolaši nastojali su prenijeti priču s uha na uho, ali bi ta priča na kraju dobila sasvim drugi smisao. U svijetu papiga se baš i nisu snašli, ali zato jesu u svijetu lastavica i ostalih ptica koje se prije odlaska na putovanje (migracija) trebaju organizirati. Patrolaši su se uspjeli posložiti, po abecednom redu, po visini, dužini kose itd. bez korištenja riječi, samo koristeći zvukove poput malih lastavica prije odlaska u Afriku.
Koja je to naša najpoznatija morska ptica čija su prirodna staništa udaljeni otoci a danas je stalni stanovnik gradova uz more? Odgovor je lak, to je galeb. Njihova velika brojnost u gradovima, postala je ozbiljan problem. Prenosioci su mnogim bolesti i nečistoće, te stvaraju buku. Kad je u pitanju hrana, ratoborni su i unutar svoje vrste. Djeca su tu karakteristiku prikazala kroz natjecanje između dva jata galebova – crvenih i sivih. Crveni su na kraju odnijeli pobjedu, skupivši više ‘ostataka hrane na smetlištu’.
Djeca su pokazala posljedice, ekološke katastrofe, izlijevanja nafte u more s negativnim utjecanjem na morske ptice. Naime perje zdravih ptica je vodootporno, ali u doticaju s uljem postaje propusno, što dovodi do ugibanja od hladnoće ili od utapanja. Nakon toga su krenuli u izradu perja od papira u različitim bojama, koja su postala savršen rekvizit za nezaobilazno fotografiranje.
Patrolaši su se kroz igru upoznali s vještinama koje su ptice razvile kako bi došle do hrane, kao što je dobro pamćenje. Posjeduju ga ptice koje se pripremaju za nepovoljne zimske uvjete, tako što par mjeseci prije skupljaju i skrivaju hranu po šumi. Nadalje, upoznali su se i sa pticama grabljivicama koje imaju izuzetnu sposobnost opažanja (vid) i brzinu.
S pričom o najpoznatijoj izumrloj ptici s otoka Mauricijusa upoznali su se kroz igru ‘Pojedi dodu’. Da ljudi nisu prije 1500 godina došli na do tada nenaseljeni otok, ova vrsta bi vjerojatno još bila živa. S toga smo ovu radionicu, na zahtjev naših patrolaša, završili s minutom šutnje za sve izumrle ptice.
Do sljedeće subote, budite slobodni poput ptice. Vidimo se 😉
