KRAJ AVANTURE – STONE & SAIL EXTRAVAGANZA 2020.

Došao je i taj dan, zadnji dan ovog projekta Stone & Sail Extravaganza za 2020. godinu, u kojem su svaka nova emocija, svaka razmijenjena misao i stečena vještina težak predmet za smjestiti u prtljagu za povratak kući.

Tijela su umorna od svih teških poslova koji su obavljeni ovih tjedana, umovi su zbunjeni; kao što je rekla naša volonterka «Sad tek shvaćam da sutra odlazimo, nisam spremna za to! »[Cit. Julia, Poljska], i uvijek je tako, kad se upletete u vrtlog novih iskustava, izgubite kontakt sa svojom prethodnom stvarnošću i uđete u bezvremenski balon; kad taj mjehur pukne, svijest o svemu naučenom i proživljenom padne na vas i zauvijek vas promijeni.
Nitko od njih neće biti isti nakon ovog iskustva, koliko neće ni Murter! Za sobom su ostavili sjajan trag, počevši od Colentuma, preko Raduča, do događaja koje su pomogli provesti, međusobnih života.

Kao Argonauta oduševljeni smo ovom skupinom, radili su vrijedno, kompaktno i ujedinjeno, uvijek s radošću i velikom kreativnošću, mi smo tako ponosni na njih!

Čak je i ovaj prošli tjedan bio ispunjen s puno posla, pripremili smo i održali Europski dan jezika, a luka Murtera jedno je jutro bila uronjena u lavinu boja, zastava, okusa i muzike iz svih zemalja naših volontera; bilo je jedinstvenih plesova, ukusnih degustacija i otkrića najčudnijih jezičnih izraza u svakoj zemlji. Bilo je lijepo iskustvo podijeliti i naučiti, očito uvijek s puno zabave.

Posljednji dan također je bio posebno emotivan za sve nas, ujutro su se volonteri sastali posljednji put na Colentumu i osobno su postavili svaki po jedan kamen, svoj kamen u zid i zagrlili barba Ivu, svog mudrog vodiča kroz cijeli proces gradnje, po posljednji put.

Nakon toga preselili smo se u Betinu, gdje je majstor brodograditelj Milan Jadrešić bio usred procesa izgradnje drvenog spomenika, posvećenog svakom volonteru Argonaute koji je ovih godina uložio sve napore da izgradi ljepote u kojima i danas možemo uživati, oko Murtera. Volonteri su pirografskom olovkom zapisivali svoja imena i imena svojih prethodnika kako bi je učinili još značajnijom.

Napokon, nakon punih mjesec dana, prepuni zadovoljavajućih uspomena, novih stečenih vještina i obnovljenog entuzijazma, oprostili smo se, ostavljajući volonterima prostor da pozdrave ovo malo mjesto, koje ih je, kao i svi, dočekalo ljubazno i ​​natjeralo da se zaljube malo po malo.