Mlade Murterke postale “Heroji ulice” i osvojile nagradu.

U veljači ove godine Impact Hub Zagreb proširio je poziv za Heroja ulice koji je glasio ovako:
 
„U ozbiljnoj smo misiji pronalaska heroina i heroja! Ne trebaš nužno nositi plašt, ali ako posjeduješ kvalitete koje tražimo, ovo je tvoje vrijeme da zablistaš! Prijavi se na program #Herojulice i razbij monotoniju klasičnog heroizma, okušaj se u nečem novom!
Heroju, jesi spreman za izazove?“

Projekt smo proslijedili našim ex-patrolašima, aktivnim mladima i sada, četiri mjeseca saznali da su naše mlade Murterke  Klara, Rosa, Ema, Sara i Ana postale Heroji ulice i time osvojili prestižnu nagradu za realizaciju svoje ideje u iznosu od 1000 dolara.

U početku projekta bilo je 70 sudionika, ali samo su dovoljno ustrajni i motivirani uspjeli proći svih 10 izazova. Među njima su bile i naše heroine koje su locirale nekoliko problema u Murteru, a uhvatili su se u koštac s manjkom sadržaja za mlade i starije:

• Zadnjih par godina u Murteru se izgradilo dosta novih kuća i apartmana, no problem je u tome što se građevine ne uklapaju u okoliš. Murterska tradicija je izgradnja većinom kamenih kuća koje se mogu pronaći u Starom sel, ali ove nove građevine iskaču iz normale.
• U poljoprivredi ima puno zapuštenih i neobrađenih parcela, ljudi su se okrenuli turizmu te su zapustili svoju zemlju.
• Postoji pretjerana usmjerenost na sezonu dok je ostatak godine neiskorišten i zanemarene su ostale djelatnosti i poslovi. Naglasak je na turizmu i ugostiteljstvu.
• U Murteru nedostaju društvene mogućnosti za mlade. Društveni sadržaji su dosta ograničeni, nedostaje društvenih sadržaja npr. kino, kazalište, nekih ugostiteljskih objekata različitog stila i načina zabave…
• Svugdje po svijetu postoje ekološki problemi pa tako i ovdje (upotreba platnenih vrećica, recikliranje, letci, radionice, čišćenje…).

O samom projektu pitali smo više Klaru Ramešu, bivšu patrolašicu/umjetnicu/srednjoškolku/aktivisticu/voditeljicu projekta i još puno toga što ona jest.

Klara, možeš li nam detaljnije opisati kako je projekt započeo, kako ste oformili grupu i na koji način i kakvi izazovi su vam bili postavljani?

„Pa sve je počelo kad mi je Ivana iz Argonaute poslala obavijest o projektu Heroja ulice jer da nije bilo nje, sumnjam da bih ikada saznala za tu aktivnost. Nakon par dana istraživanja sam se prijavila na takvu aktivnost jer volim izazove i mislila sam da će biti zabavno sudjelovati u takvom nekakvom projektu. Zatim smo, nakon što je prijavljivanje bilo gotovo, imali Zoom poziv gdje smo upoznali druge sudionike i vođe projekta. U početku nas je bilo oko 70 članova, no kako se projekt bližio kraju, to se broj sve više smanjivao. Projekt je trajao od veljače do svibnja (prvi uvodni izazov sam primila 22. veljače, a posljednji 28. svibnja) i gotovo pa sam svaki tjedan dobivala nove izazove koje je bilo potrebno riješiti. Ukupno je bilo 10 izazova, no ozbiljnije je počelo od 4, možda 5 izazova. Do tad smo trebali predstaviti sebe, svoje talente, svoju zajednicu, kvart i mjesto te se pozabaviti sa problemima u našem mjestu. Kad sam nakon 5 izazova skupila članove grupe i nakon što smo osmislili ime (Problemi s Murterkama) i logo, odlučili smo da je glavni problem u Murteru nedostatak društvenih aktivnosti za mlade i starije. E tad stvari postaje malo ozbiljnije. U sljedećim smo izazovima trebali dobro promisliti o rješavanju našeg problema. Bilo je potrebno pronaći ideje koje bi rezultirale rješavanju problema, razmisliti koliko je novaca, materijala, vremena potrebno za ostvarenje, trebali smo ostati motivirani i također odgovoriti na neka njihova pitanja (npr. koji vam je cilj, što bi rezultiralo kad biste pobijedili, zašto mislite da bi vaš tim pobijedio  kakvim super moćima raspolažete…). U zadnjem izazovu je bilo potrebno zapakirati sav trud u jednu prezentaciju (ili video) koja bi točno objasnila i naglasila glavni problem našeg mjesta, uzrok, rješenje i posljedice. Na samom kraju smo, kad smo im poslali, željno s nestrpljenjem čekali završnu i ključnu obavijest koja će nam reći jesmo li pobijedili. Proglašenje pobjednika je bilo 1.6. u 20:15h na Zoom pozivu, nažalost, ja nisam bila u mogućnosti sudjelovati, ali nakon par dana su poslali e-mail u kojem je pisalo da je naša grupa na drugom mjestu (od tri moguća). Mi definitivno nismo očekivali pobjedu, izazove smo radili iz dosade i zezancije, ali bili smo i iskreni i uložili smo barem malo truda. Nagrada je tisuću američkih dolara (koji će se iskoristiti za realizaciju problema), a trenutno čekam daljnje obavijesti kojim bi trebali riješiti problem Murtera. “

Kakvo ti je bilo cjelokupno iskustvo u projektu?

“To je bilo sasvim jedno novo iskustvo sa puno neizvjesnosti i nepoznatoga. Bilo je uzbudljivo čekati nove zadatke i razmišljati što bi to uopće moglo biti te kako zadovoljiti nove kriterije. Bilo je zabavno, ali lagala bih kad bi rekla da nije bilo uopće stresno.”    

Što možeš izdvojiti kao najlakše i najteže u realizaciji izazova?

“Pa malo stvari je zapravo bilo lako, ako mene pitate. Kad sve usporedim, mislim da je najlakši bio drugi izazov u kojem sam trebala predstaviti neki svoj talent. Na običnom A4 papiru sam nacrtala portret sebe koji sam podijelila na nekakve tzv. zone koje sam potom ispunila različitom grafikom sa rapidografom. U lijevom gornjem kutu je bilo potrebno napisati nekakve karakteristike koje su me dovele do ovoga rezultata.

Jedna od najtežih stvari je bilo skupiti hrabrost za prijavu zbog preispitivanja samu sebe „jesam li spremna za takav projekt“ jer sam malo stvari znala o tome (nisam niti znala o čemu je riječ sve dok izazovi nisu počeli stizati). Teško je bilo i napraviti prvi izazov jer sam trebala samu sebe snimiti i također predstaviti, a to nije bilo lagano. Snimala sam samu sebe, opet i opet sve dok nisam postala zadovoljna, a u galeriji sam imala najmanje 20 videozapisa za koje je samo postojala opcija brisanje.”

Možeš li izdvojiti nešto na što si posebno ponosna?

Najviše sam ponosna na sebe te na moje prijateljice koje su sa mnom surađivale jer nismo odustale. Sve smo ispunile, od prvog do posljednjeg izazova, dosta smo razmišljale i uživale, čak smo se ponekad i znale  blago posvađati oko neke ideje ili prijedloga. Bilo je i uspona i padova, ali nismo odustale što je, na kraju dana, i najvažnije. Ako ste već počeli nešto raditi ili ako imate ideju za koju smatrate da je dobra, nemojte se dati omesti zbog roditelja, prijatelja, rodbine, poznanika ili čak neke nevažne osobe koju i ne poznajete, nego radite na svome „projektu“ sve dok ne uspijete. Vjerujte nam da se isplati na kraju dana stisnuti zube i ostvariti barem nešto ili naučiti novu lekciju koju ćete znati za ubuduće. 

Za našu Klaru i ostale cure imamo samo riječi hvale. Bravo!!! Neopisivo nam je drago vidjeti aktivne, mlade građane koji promatraju svijet oko sebe, razmišljaju van okvira i spremno ulaze u nove izazove radi cilja koji je za dobrobit lokalne zajednice!

Nikada nije kasno ili rano za postati Heroj ulice, zato se svi ugledajmo na naše heroine, osvrnimo se oko sebe i podijelimo svoje ideje, znanja, vještine ili ruku pomoći.  Komu, čemu? Odluka je na vama 🙂