Moje latvijsko iskustvo….
“Caring as Second Nature” naziv je treninga koji se održao u Latviji u vremenu od 6.10. do 15.10.2021. u organizaciji udruge Radi Vidi Pats iz Latvije s kojom Udruga Argonauta surađuje dugi niz godina. Na treningu je sudjelovala Mihaela iz Hrvtske koja nam prenosi svoje iskustvo.
“U ovom životu često smo tako izgubljeni i zbunjeni… A na nekim mjestima i s nekim ljudima učimo stvari,
učimo stvari koje nas mijenjaju.
U ovom životu često sam tako izgubljena i zbunjena… A na nekim mjestima i s nekim ljudima učim stvari,
učim stvari koje me mijenjaju.
Naučila sam govoriti iz oka. Iz sebe (I=eye na eng.). I bilo je teško. I u isto vrijeme lagano jer sam više
nego često, egostična. Ali tako je valjda sa svima.
Ovaj trening nije nešto što sam očekivala. Očekivala sam nešto puno površnije, strukturiranije i po knjizi.
Ali moja knjiga je izletjela kroz prozor kad sam prošla kroz kamenje. Svaki dan je započeo jednim
nevjerojatnim alatom – slobodim pisanjem. Nikad to prije nisam radila, ali nastavit ću. Svaki put kada
prepoznam da imam previše nereda u glavi. Taj alat donosi jasnoću, a bol u ruci je vrijedna toga. Osim
slobodnog pisanja, imali smo i vrijeme u danu, potpuno nasumično, kada smo slušali pjesmu snage
svakog sudionika – pjesmu zbog koje se osjećaju dobro. To je bilo prekrasno. Tijekom jedne od mojih
pjesama bilo mi je vrlo neugodno, a tijekom druge vrlo uzbudljivo.
U ovom kratkom vremenu prošli smo kroz vrlo praktične alate o emocijama, izgaranju, o mentalnom
zdravlju općenito, dubokom slušanju i zrcaljenju… I još mnogo toga. Sve je bilo raščlanjeno na
jednostavne korake, ali kada smo radili praktični dio – nije bilo tako jednostavno za napraviti. Što je samo
pokazatelj da te prakse nisu poznate i korištene u općem društvu. Ništa novo, ali tužno. Za mene osobno
bilo je nevjerojatno uvažavajuće čuti o pristupu emocijama. Jer u mojoj zajednici, zemlji, emocije su
bolno minimalizirane, učinjene nevažećima i zanemarene. Dakle, više od ičega drugog, ovaj trening je
učinio da više OSJEĆAM. Natjerao me da počnem razmišljati o svojim potrebama i natjerao me da im
dam prioritet. I bilo je tako teško. Imali smo 22-satni izazov u kojem smo morali razmišljati o svojim
potrebama i brizi o sebi. Za to vrijeme morali smo raditi samo ono što je na našem popisu brige o sebi.
Bilo je teško, nisam se mogla ni sjetiti koje su moje potrebe i kako ću se brinuti o sebi… Bilo je izazovno.
I shvatila sam da ugađam ljudima i nisam poštena na poslu kojeg radim.
Odlučila sam promijeniti posao. Shvatila sam da mi je rad s ljudima previše izazovan. Barem za sada.
Tako da moram zahvaliti ovim divnim ljudima koji su mi to omogućili. Radit ću na istom mjestu, ali posao
u kojem se dobro osjećam.
Upoznala sam toliko, toliko divnih ljudi na ovom treningu. S nekima sam ostala u kontaktu i napravila
planove za budućnost. Ponovno ću ih sresti. Dobila sam neke nove ideje o tome kako nastaviti svoj
život, dobila neke nove perspektive iz veza koje sam stvorila. Tako da se osjećam obogaćenom na više
načina. To je bilo apsolutno nešto što mi je trebalo i preporučila bih svakome da proba. Iako, ako nije
namijenjeno vama, to se neće dogoditi. Jer svemir ima način da postavi prave ljude na pravo mjesto u
pravo vrijeme. I nema grešaka!”
Mobilnost youthworkera „Caring as Second Nature“ financirana je iz iz programa Erasmus + Europske Unije kojim u Latviji upravlja Agencija za međunarodne programe za mlade.
Ova publikacija odražava samo stajalište autora.
