Veljača je bila divna. I po vremenu i po životu općenito. Cvjetovi nam već pokazuju svoje najljepše boje, a leptiri su se vratili. Što je i zabrinjavajuće i lijepo. Paradoks globalnog zatopljenja.

Sve je krenulo s karnevalom koji je bio u isto vrijeme kad i Romin rođendan. Bilo je to jako dobro razdoblje. Grad se nekoliko tjedana pripremao za ovu proslavu s nekoliko uzastopnih zabava u svakom lokalu u Murteru, koncertom u Tisnom, kićenjem grada… Veselili smo se tome. Povorke su počele u sunčanu nedjelju, na dan kada je Romi napunila 28 godina. Djeca su javnosti pokazala svoju masku, svoj scenarij, inspiraciju. Nikad nismo vidjeli Murter s toliko ljudi. Bilo je to sjajno vrijeme svjedočiti toliko vesele kreativnosti, posebno za Romin rođendan. Puhala je svjećice iznenađenja u društvu naše hrvatske majke Ivane i na kraju smo sjeli u dobar restoran da završimo ovaj dan slavlja u velikom stilu.

Parada odraslih uslijedila je nekoliko dana kasnije. Bila je to prava svečana atmosfera, sunce, smijeh i bezgranična kreativnost. Svi su igrali igru. Bili smo duhovi u sunčanim naočalama na jedan dan, jednostavan, ali efektan kostim i nadasve vrlo smiješan da to podijelim sa svojom najboljom prijateljicom uz zarazan smijeh. Kakav užitak hodati uokolo inkognito dok susrećete upitne poglede “ali tko se skriva ispod?”. Mimohod je bio impresivan i bilo je zanimljivo vidjeti Murter razdragan tolikim veseljem i slavljem!

Imali smo priliku, zahvaljujući Karlu, učitelju koji nas uvodi u svoje velike planove, prosvjedovati u Zagrebu protiv političke korupcije. Bio je to vrlo snažan trenutak, pun uzbuđenja. Zbog straha da se poklopim s klišejem francuskog prosvjednika, propustila sam demonstracije na ulici. Osjećati snagu naroda koji se diže za pravdu uvijek je veliki trenutak bratstva i sestrinstva, čak i ako nismo Hrvati osjećali smo se dijelom borbe. Toplo zahvaljujem Karlu što nam je omogućio da proživimo ovo iskustvo koje nas malo dublje uči o Hrvatskoj.

Ovaj mjesec bio je pun raznih aktivnosti, ali i vrlo opuštajući i ugodan. Podijelili smo internacionalni obrok sa susjedima dijeleći hrvatska, španjolska i francuska jela, bila je to gozba. Uživali smo na suncu na balkonu, gdje je Romi donijela gotovo cijeli svoj krevet kako bi što bolje odrijemala. Radionice Eko srijede nastavljaju se i poticajne su kao i dosad. Ulazimo sve dublje u teme, a djeca su zainteresirana i zabavljaju se! Sljedeća će biti prilika da se malo bavimo vrtlarstvom, a što je smiješno, Hrvatska televizija će nas doći snimati…!!! A uz to, upravo smo saznali da ćemo početkom svibnja pratiti Suzanu i Luciju na poslovni put u Finsku. Pa ću rođendan proslaviti pod polarnim svjetlima (ako se žele pojaviti taj dan). Kakva radost. Život ponekad iznenađuje, moramo mu se prepustiti osvajanju koje uvijek donosi lijepo cvijeće u proljeće.

Romi danas odlazi na tjedan dana u Španjolsku, pa ću ovdje provesti tjedan dana sama. Čitat ću, pisati, crtati, gledati zalazak sunca, vježbati, odvojiti vrijeme za sebe, meditirati, šetati, otok nam nudi ovo slatko utočište. Bit će vrlo tiho bez njenog smijeha, hahaha. Za 15 dana vraćam se kući u Francusku, jedva čekam ponovno vidjeti svoje najmilije i zagrliti ih.

Da, veljača je bila slatka, a nadolazeći tjedni bit će još slađi. Uživanje u trenutku je najbolja stvar ikada i najbolji način da budete sretni.

Juliette, iz Francuske

O ESC-u: Europske snage solidarnosti je program Europske unije za jačanje solidarnosti u različitim područjima: od pomoći ugroženima i pružanja humanitarne pomoći do angažmana za zdravlje i okoliš u EU i izvan nje.

Program mladima nudi priliku da odgovore na potrebe zajednice, daju konkretan doprinos društvu te pritom steknu neprocjenjivo iskustvo i razviju nove vještine. Program je također namijenjen organizacijama aktivnim na polju solidarnosti koje žele uključiti mlade u svoje aktivnosti.