Osjećaš li intenzitet?.

Gdje je nestao prosinac?. Ludo je kako vrijeme brzo leti i kako se stvari ovdje razvijaju. Početkom mjeseca doživjela sam ono što bismo mogli nazvati kraj faze “medenog mjeseca”. Kažu da kad se odselite u inozemstvo, oko mjesec dana živite u sretnom balonu, nakon čega slijedi silazna putanja, da biste na kraju konačno pronašli ravnotežu. Ta središnja krizna faza je uporavo ono kroz što sad prolazim. 

“Zašto sam ovdje?” “Što tu ima za mene?” “Ne gubim li vrijeme umjesto da nađem stalni posao?” “Imam 27 godina, ne 19…” itd. itd. To mi je omogućilo da procijenim što sam očekivaola od ove avanture i općenito od života. Osjetila sam podršku Romi koja je također ranije prošla kroz tešku fazu. Umanjila je moj strah. Umirujuće je znati da je ovo uobičajena faza, dopušta vam da napravite korak unatrag, da pričekate da val prođe, da odvojite vrijeme da dopustite svojim emocijama da se mirno razvijaju. O tome sam razgovarala i sa Suzanom i Lucijom koje su imale razumijevanja i umirivale me. Prema njihovim riječima, to će proći, a dobra vremena će uskoro doći. I vjerujem im, trajalo je samo nekoliko dana.

Ovdje je intenzitet maksimalan. Osjećaji su pojačani. Bili oni ugodne ili ne. Možda je to činjenica da ste daleko od voljenih, sami sa sobom i svojim emocijama. Zanimljivo je živjeti na ovoj razini intenziteta, osjećaš se bliže sebi, osjećaš se živim. I na kraju kada nestane, ustupa vedrina.

U ovom mjesecu nastavili smo s božićnim radionicama, bilo je lijepo i veselo. Iako nam je ponekad bilo komplicirano komunicirati, jer još ne govorimo hrvatski, bilo je jako dobro vidjeti da se djeca zabavljaju i dijele to s nama na drugačiji način. Djeca su tako nevina, pričali su s nama na hrvatski iako nismo razumjeli ni riječi i samo smo se smješkale. Na djecu ne utječu načini razmišljanja koje nam daje društvo u kojem se razvijamo, društvene konstrukcije, oni su oni, to je sve. Bilo je smiješno vidjeti da su potpuno isti kao djeca u školi u Francuskoj. Simpatični, duhoviti i spontani. Bili su to lijepi trenuci.

Ovaj je mjesec bio mjesec blagdana. Otišla sam u Zadar na dva dana, gdje sam uživala slušajući morske orgulje i ispijajući kavu na terasi uz vodu. Bilo je dobro maknuti se od rutine i udahnuti novi zrak, otkriti nove stvari i upoznati nove ljude.

Uživali smo u veselom domjenku u restoranu s ekipom iz Argonaute. Romi i ja smo bile tako sretne što smo mogli jesti u restoranu “besplatno”. Jer da, budžet vam ovdje ne dopušta prečesta odstupanja. Razvijamo maštu, pronalazimo sheme, izmišljamo jela, da nam ne bude dosadno i učimo se snalaziti u skučenom budžetu (što je vrlo korisno). Ukratko, dobro smo jeli, dobro se nasmijali, dobro plesali, a kuhano vino je bilo odlično!

Za vikend smo ugostili Petru, sjajnu curu koju je Romi upoznala na početku avanture. Bile smo tako sretne što smo nekoga primili u svoj dom. Bilo je zabavno, imali smo puno energije da pokažemo i podijelimo kako izgleda život na otoku i naša svakodnevica.

Malo po malo Murter postaje nam sve bliži. Otkrili smo Reful pub, njegov pikado, biljar, koncerte, rock glazbu i njegovu odličnu klijentelu, i to mladu!

Malo prije praznika Romi se vratila kući. Imala sam 8 dana da provedem sama. Prvi put. Bila sam uzbuđena što sam doživila potpunu samoću u ovom malom komadiću raja. Božić sam provela na vrhu planine da vidim zalazak sunca. Proslavila sam s novim prijateljima. Počela sam se baviti tajlandskim boksom, otkrila sam snagu i sportski entuzijazam za koje nisam znala da ih imam. To mi daje samopouzdanje. Bila sam sam ovdje, u ovom apsolutnom miru, i život je opet bio dobar. Za kraj godine okupala sam se s prijateljicom u moru. Bilo je hladno. Oduševilo me prvi put zaroniti u murtersku vodu, pogotovo zimi, bilo je uzbudljivo i neobično. Zaželjela sam želju prije nego što sam zaronila u vodu. 2023. godina je bila na izmaku, a more mi je dalo snagu za ovu novu godinu.

Danas je prošlo 2 dana otkako sam se vratila iz Budimpešte. Otišla sam tamo s prijateljem kojeg sam upoznala u Orahovici, Maximeom, Francuzom s kojim sam se odmah našla. Maxiem volontira u Srbiji, pa smo se odlučili naći u Mađarskoj da proslavimo novu godinu. Bilo je savršeno. Grad je jako lijep, a lokalni specijaliteti su ukusni. Baš smo se lijepo proveli, dobro jeli, šetali, pili, plesali, nasmijali…Veseli odmor koji nam je omogućio da dobro započnemo novu 2024. godinu.

Početak nove godine označio je povratak Murteru i radu Argonauti. Kreću novi projekti što je uzbudljivo i motivirajuće. Dočekala sam Romi s radošću. Povratak u Murter, gdje hladnoća preuzima svoje mjesto. Na povratku sam poslala poruku Romi: “Smiješno je što se osjećam kao da se vraćam kući, Murter je sada nekako dom”, a ona mi je odgovorila “Da definitivno”.

Juliette, volonterka iz Francuske

O ESC-u: Europske snage solidarnosti je program Europske unije za jačanje solidarnosti u različitim područjima: od pomoći ugroženima i pružanja humanitarne pomoći do angažmana za zdravlje i okoliš u EU i izvan nje.

Program mladima nudi priliku da odgovore na potrebe zajednice, daju konkretan doprinos društvu te pritom steknu neprocjenjivo iskustvo i razviju nove vještine. Program je također namijenjen organizacijama aktivnim na polju solidarnosti koje žele uključiti mlade u svoje aktivnosti.