VRTULJAK EMOCIJA.
I još jedan mjesec prođe.
Nevjerojatno je kako moram pogledati u galeriju svog mobitela da se sjetim svega što sam radila tijekom mjeseca kada se spremam pisati blog. Obećavam vam da kada živite u inozemstvu i doživite toliko mnogo iskustava, vrijeme ponekad proleti, a ponekad i ne.
Mjesec je krenuo s božićnim radionicama koje sam planirala kao osobni projekt kako bih Božić učinio još zabavnijim za djecu i istina je da je bilo nevjerojatno. Ne samo da smo subotom imali djecu od 8 do 12 godina, već su nas najmlađi posjećivali i preko tjedna. S ovom posljednjom grupom iskustvo je bilo potpuno drugačije, jer su bili iz vrtića, jedva su govorili engleski, a kako mi ne znamo hrvatski, to je bila predstava. Unatoč svemu, dječja ljubav i briga je prva stvar koju čine kako bi vas razumjeli i razumjeli sebe, a svakako su se željeli zabaviti i uvjeravam vas da jesu!
Bilo je to jako lijepo iskustvo, koje nam je uljepšalo prosinac. S druge strane, nastavila sam istraživati otok i iako se čini nevjerojatnim, stalno nalazim nova mjesta koja me oduševljavaju. Također, s Juliette sam prošetala do Tisnog, bio je jako vjetrovit dan, ali smo svejedno uživale.
Isto tako, ovaj prosinac sam vidjela prekrasna svitanja, ali sam i puno partijanla. Prvo sam išla s timom iz Argonaute na večeru. Svi smo zajedno otišli u Tribunj na domjenak i proslavu Božića. Za Juliette i mene to je bila stvarno super stvar jer je to bila novina u našoj rutini. Pjevali smo, plesali, smijali se, jeli… da ne spominjem najbolji trenutak kada su zasvirali španjolski reggaeton na lokalnom adventu u Tribunju i priredili nam show s vatrenim žongliranjem.
Također, Petra nam je došla u posjet na Murter i iskoristili smo priliku za planinarenje, večeru vani, piće, igranje bilijara, odlazak na koncert uživo… Čini se da Murter ipak nije tako loš i ima više života nego što izgleda.
I taman kad sam otkrila drugu stranu otoka, krenuli su živci i strepnja jer uskoro odlazim kući na Božić. Da budem iskrena, umirala sam od želje da zagrlim svog psa, vidim svog dečka, nasmijem se sa svojim prijateljima i provedem vrijeme sa svojim roditeljima; ali istina je da je pomalo šokantno znati da se vraćate svojoj staroj rutini.
Put kući je bio dug, prvo čekanje autobusa u Vodicama, zatim četiri sata do Zagreba i kako sam morala čekati do sljedećeg jutra da uhvatim let, Petra je došla k meni i iskoristili smo priliku da vidimo Advent. Zatim me ostavila na aerodromu gdje sam provela noć i konačno sam nakon 3 sata leta stigala u Malagu.
Ali to nije kraj. Morala sam provesti cijeli dan u Malagi, a zatim uzeti sljedeći avion za Santiago de Compostela. Srećom moji prijatelji s juga su me dočekali i pokazali mi dio grada tako da uopće nije bilo loše, ali iskreno sam jedva čekala doći kući i vidjeti svoju obitelj.
Kad sam jednom kročila u Galiciju, vrijeme je proletjelo. Nevjerojatno je koliko je vrijeme relativno. Išla sam u Asturiu sa svojim dečkom, išla sam na jahanje koje mi je jako nedostajalo, šetala sam sa svojim psom po plažama i u šumi, pila sam piće s prijateljima, gledala filmove s roditeljima na kauču…i onda sam se odjednom morala vratiti.
Da budem iskrena, nisam se htjela vratiti, čudno je jer kad sam bila tamo razmišljala sam samo o otoku, ali kad je došao taj trenutak da se moram vratiti i kad sam shvatila da neću vidjeti mnoge ljude koje sam napustila jako dugo, bilo je teško. Pozdravila sam se sa svojom obitelji i partnerom i vratila se na put. Prvo došla u Malagu gdje su me ponovno dočekali prijatelji i pokazali mi što je Campero. Onda sam na aerodromu sreo Alu i Mariju koje sam upoznala u Orahovici i krenuli smo prema Zagrebu, tamo je svatko otišao svojim putem i u tom sam trenutku mislila o tisuću stvari. Oni trenuci kada ti se stvarnost potpuno promijeni i nađeš se sam su smrtonosni, vrti ti se u glavi, svašta razmišljaš, ali oni te ojačaju i natjeraju da shvatiš što želiš.
I nakon čitavog rollercoastera emocija, evo me opet na mom lijepom otoku, znajući da volim ovo mjesto, ali da bih ga voljela još više da su moji ljudi ovdje i da me prate u ovoj avanturi.
Međutim, postoje stvari koje čovjek mora proživjeti sam i srećom u ovom izazovu koji sam prihvatila, susrećem ljude poput Juliette i Petre koje me prate za ruku.
Vidimo se u sljedećem blogu u mjesecu!
Romina, volonterka iz Španjolske
O ESC-u: Europske snage solidarnosti je program Europske unije za jačanje solidarnosti u različitim područjima: od pomoći ugroženima i pružanja humanitarne pomoći do angažmana za zdravlje i okoliš u EU i izvan nje.
Program mladima nudi priliku da odgovore na potrebe zajednice, daju konkretan doprinos društvu te pritom steknu neprocjenjivo iskustvo i razviju nove vještine. Program je također namijenjen organizacijama aktivnim na polju solidarnosti koje žele uključiti mlade u svoje aktivnosti.
