Hvala Bogu što si bila kratka.
Pa, dobro, dobro… nije moj omiljeni mjesec, da budem iskrena.
Veljača je bila hladna i sunčana. Veljača je bila ispunjena razmišljanjima i mirnim trenucima. Veljača je bila… veljača, pretpostavljam. Malo se borim da se sjetim što se dogodilo proteklih nekoliko tjedana. Održavamo puno radionica u Jedru – zimski program utorkom i program Eko-Srijeda srijedom. Neki dan sam s djecom posadila peršin da im objasnim efekt staklenika i to mi je bila najdraža radionica dosad. Kad smo već kod biljaka, ova koju imamo kod kuće još uvijek brzo i žestoko raste.
Ovaj mjesec planirali smo mali izlet u Ljubljanu. Za mene je to bilo fantastično; za jadnu Theresu… ne toliko, jajaja. Cijelu priču možete pronaći na njezinom blogu. Nakon par dana u hladnoj Ljubljani, otišla sam sa svojim partnerom (ne Theresom) u Sarajevo. Bilo je potpuno drugačije od bilo kojeg mjesta na kojem sam prije bila, i svidjelo mi se. To je grad s teškom poviješću i moj se pogled na mnoge stvari promijenio nakon onoga što sam tamo naučila. Nakon toga smo se vratili u Murter i ovdje proveli još nekoliko dana. Osjećam se tako sretno i sretno što moj partner živi u blizini, pa mi se na neki način može pridružiti u ovoj avanturi.
Ovih smo dana morali paziti i na Mukija. Proveo je par noći vani prije nego što se Theresa vratila, pa se jadnik razbolio, ali se brzo oporavio.
Nakon toga su oba moja partnera otišla — jedan natrag u Ljubljanu, a drugi u Švedsku — tako da sam imala vikend za sebe. Radovala sam se vremenu za sebe da razmislim o stvarima kao što je što učiniti nakon što ovo iskustvo završi. Ali da budem iskrena, nisam bila spremna za samoću, iako sam mislila da jesam. Osjećala sam se pomalo preplavljena svojim mislima i spoznajom da, iako poznajemo neke ljude ovdje, nismo baš stekli prave prijatelje. Ipak, ponosna sam na to kako smo Theresa i ja uspjeli prebroditi zimske mjesece ovdje.
Sada, nakon ovog ne tako pozitivnog razmišljanja, dopustite mi da vam ispričam o Bakama (karneval)…Bilo je nevjerojatno! Juan je došao na tečaj, pa smo napravili trio kostim: Alvin i vjeverice. Lucija se odjenula u Barbie, a izgledala je fantastično. Bio je to tako divan dan – svi su bili tako sretni i upoznali smo puno divnih ljudi. Obe smo osjećale da se nešto pomaknulo na otoku i da najbolji dio ove avanture počinje. Sve slike ispod su snimljene Theresinim fotoaparatom, ali moj telefon je konačno stigao!! Sada, barem, imamo jednog.
Sve u svemu, veljača je imala uspona i padova, ali mislim da se isplatilo zbog svega što slijedi. Ludo je misliti da je pola projekta već gotovo… i da će se komarci uskoro vratiti.
Vidimo se uskoro!
Ana, volonterka iz Španjolske
*Europske snage solidarnosti (ESS) program su Europske unije za jačanje solidarnosti u raznim područjima: od pomoći osobama u nepovoljnom položaju i pružanja humanitarne pomoći do angažmana za zdravlje i okoliš u EU-u i šire.
Program mladima pruža priliku da odgovore na potrebe zajednice, daju konkretan doprinos društvu i pritom stječu neprocjenjivo iskustvo i razviju nove vještine. Program je namijenjen i organizacijama aktivnima u području solidarnosti koje žele uključiti mlade u svoje aktivnosti.
