Late nights in the middle of June….
Bok Argonauti! Izgleda da neki ljudi stvarno čitaju ove blogove, što iskreno nisam očekivala, ali mi je baš smiješno. Lipanj je počeo u Njemačkoj, gdje sam išla na koncert i posjetila studentske gradove da bih lakše odlučila gdje se preseliti u listopadu – Plottwist: nije uspjelo, i dalje sam izgubljena. Uglavnom, bilo mi je odlično, a kad sam već bila na sjeveru, odlučila sam uhvatiti Flixbus i ponovno posjetiti prijateljicu Anniku u Švedskoj, ovaj put bez razmjene mladih. Uvijek mi je predivno s njom i spavala sam u njenoj sobi u stanu koji dijeli s drugim ESC volonterima, tako da možete zamisliti atmosferu haha.
Nakon tog tjedna bila sam presretna što se vraćam na otok, jer je posljednji mjesec postao pravi raj na zemlji. Romina i Juliette su stvarno bile u pravu oko te stalne “godišnji odmor” atmosfere i svih dućana koji su se odjednom otvorili. Toplo je, more je savršeno za svakodnevno kupanje, a voće i sladoled imaju nebeski okus. Ah, i usput – sad živimo u novom stanu koji je stvarno super i još bliže plažama!
Nismo imali vremena ponovno uroniti u otočki život jer nam se približavao sastanak za srednjoročnu evaluaciju. Otišli smo u Zadar i tamo boravili u hostelu s još 18 volontera. Mislim da smo obje stvarno uživale u tim danima jer je grupa bila odlična, razgovori zanimljivi, a zalasci sunca u Zadru nevjerojatni. Naravno, tražili su od nas da reflektiramo o svom volonterskom iskustvu, ali moram priznati da mi to trenutno ide teško – iako inače volim samorefleksiju, sada samo želim živjeti sve ovo jer imam osjećaj da vrijeme leti.
Anin PARTNER nas je vratio natrag na Murter za njezin rođendan, koji smo proveli na naravno vrući dan, roneći i gledajući sve Anine riblje prijatelje koji su se došli pridružiti slavlju. Nakon zadnjeg zajedničkog roštilja, svi su otišli i ostala sam sama u kući, i baš tada sam počela osjećati da je novi stan stvarno – dom.
Unatoč svoj toj ljepoti i prepunim ulicama, zna biti usamljeno. Kad je Ana otišla u Španjolsku, nisam mogla zamisliti da uživam 9 dana bez nje, pa sam zato otišla na kratko putovanje u Budimpeštu s mlađim bratom. Oduvijek sam htjela posjetiti Budimpeštu, a veza odavde je stvarno super – ako si budući volonter koji ovo čita, toplo preporučam Flixbus iz Šibenika! Pogotovo noću je grad nevjerojatan, a second hand shopovi su doslovno izvan ovog svijeta. Na kraju sam ostala još dva dana sama i još jednom se uvjerila da, ako spavaš u hostelima, nikad nisi sam ako to ne želiš. Utješno je imati druge solo putnike oko sebe.
Sad kreće ljetno izdanje “eko-srijeda”, što je prava promjena u našem radnom ritmu. Iako sam prvu ljetnu eko-srijedu odradila sama, uz pomoć Nele, bilo je iznenađujuće zabavno i oduševila me ljepota lokacije Lantana – bio mi je to prvi put tamo. Djeca koja nam se pridruže su preslatka i jako zainteresirana za teme – stvarno prekrasno.
Moram priznati da može biti naporno prebaciti se iz ležernog volonterskog ritma u užurbani (i vrući (!!), ali se neću žaliti nakon zime) tempo, ali sam toliko zahvalna što sve ovo mogu raditi na suncu, uz more, u opuštenom okruženju i sada, napokon opet – s Anom koja se vratila krajem mjeseca. Također, pripremamo naše Zumba i Pilates sate koji počinju u srpnju i planiramo naš osobni projekt “Miau Market”. U međuvremenu, vozimo bicikle posvuda, čitamo na plaži i kupamo se u zalasku sunca – sada počinje vrhunac ljetne sezone na ovom prekrasnom mjestu i želim izvući maksimum iz svakog trenutka :))
Theresa, volonterka iz Njemačke
*Europske snage solidarnosti (ESS) program su Europske unije za jačanje solidarnosti u raznim područjima: od pomoći osobama u nepovoljnom položaju i pružanja humanitarne pomoći do angažmana za zdravlje i okoliš u EU-u i šire.
Program mladima pruža priliku da odgovore na potrebe zajednice, daju konkretan doprinos društvu i pritom stječu neprocjenjivo iskustvo i razviju nove vještine. Program je namijenjen i organizacijama aktivnima u području solidarnosti koje žele uključiti mlade u svoje aktivnosti.
