Vrijeme je počelo teći WTF.
Dakle, očito je ožujak završio. Vrijeme je proletjelo nakon karnevala. Samo dva dana kasnije (još se nismo ni potpuno oporavili…), našli smo se na treningu u Kninu. I iskreno, bilo je jako zabavno i super zanimljivo. Juan i Lucija bili su nevjerojatni treneri i bilo je sjajno provesti nekoliko dana s našim omiljenim Španjolcem. Vidjet ćemo ga opet u travnju na Razmjeni mladih “FOODY”, samo ga se ne možemo riješiti.
Nakon tih uzbudljivih dana u Kninu – gdje smo i Theresa i ja opet uspjeli izgubiti telefone (naša specijalnost, ali ne brinite, pronašli smo ih) – vratili smo se na Murter na nekoliko dana prije nego što smo odletjeli za Švedsku. Bus, club, another club… uglavnom.
Bilo je čudno, ali zabavno. Theresa je u početku bila nevjerojatno bolesna, kao SUPER bolesna. Srećom, nakon nekoliko dana počela se osjećati bolje. Jako smo se zabavile, ali moram priznati da sam na kraju bila socijalno iscrpljena. Začudo, hladnoću sam podnijela mnogo bolje od očekivanog. Apsolutno sam uživala biti na snijegu nekoliko dana, i čak se mogu zamisliti kako živim u hladnoj zemlji… ali samo tijekom proljeća i ljeta.
Što se tiče same razmjene, naučili smo jako puno. Posebno mi se svidjelo što su sve radionice, od početka do kraja, organizirali sudionici. Sve je bilo stvarno autonomno; čak smo imali rotirajuće timove za čišćenje, pripremu doručka i druge zadatke. Oh, i ne mogu zaboraviti spomenuti da sam plivala u ledenom jezeru! Pa… “plivala” je možda malo pretjerano, umočila sam tijelo tri sekunde nakon saune, ali recimo da sam plivala, zvuči cool.
I sjećaš se kako sam rekala da je Theresa bolesna? Pa, u trenutku kad sam ušala u avion za kući, i meni je pozlilo. Mislim da bi mogao biti COVID jer sam izgubila okus i miris. Bolesna sam već dva tjedna, a sa medicinskom sestrom u murterskoj bolnici sam praktički najbolja prijateljica. Nadam se da ću uskoro biti zdrava, ali čudan je osjećaj biti bolestan dok otok počinje osjećati pravo proljeće.
Nakon što smo proveli tjedan dana pokušavajući se oporaviti, otišli smo na radionicu u Šibenik o hrvatskoj kulturi i tamo susreli neke ESC volontere. Možda ih opet vidimo ovaj vikend. Tko zna, ovo bi mogao biti početak novog prijateljstva…
Ovaj se blog čini tako kratkim u usporedbi sa svime što se zapravo dogodilo u ožujku (uključujući konačno dovršetak radionica!), ali previše sam iscrpljena da nastavim pisati. Obećavam da ću se vratiti u travnju s još jednim nevjerojatnim, dužim blogom. Čuvajte se, Argonauti, vidimo se uskoro!
Ana, volonterka iz Španjolske
*Europske snage solidarnosti (ESS) program su Europske unije za jačanje solidarnosti u raznim područjima: od pomoći osobama u nepovoljnom položaju i pružanja humanitarne pomoći do angažmana za zdravlje i okoliš u EU-u i šire.
Program mladima pruža priliku da odgovore na potrebe zajednice, daju konkretan doprinos društvu i pritom stječu neprocjenjivo iskustvo i razviju nove vještine. Program je namijenjen i organizacijama aktivnima u području solidarnosti koje žele uključiti mlade u svoje aktivnosti.
