Sve je počelo 20. rujna 2025., kada sam završila pakiranje svojih torbi, uzela čepiće za uši, svoju knjigu i hrabrost, i skočila na prvi FlixBus, uputivši se prema novom gradu u novoj zemlji, za novi život!
Ali prije nego što počnem pričati više o svojim iskustvima i osjećajima, i opisivati ovu nevjerojatnu novu avanturu, dopustite da se predstavim.
Zovem se Naelys Pret-Gueguen (znam, teško je izgovoriti moje ime). Imam 21 godinu, iz Francuske sam i sada sam jedna od novih volonterki u Argonauti.
Odlučila sam se za ovaj volonterski angažman jer sam se osjećala pomalo izgubljeno u životu. Upravo sam završila treću godinu svog preddiplomskog studija i nisam mogla zamisliti da nastavim studij; više mi nije imalo smisla. Išla sam na predavanja samo zato što sam morala. Zato sam odlučila uzeti pauzu. I kada me Argonauta prihvatila kao svoju novu dugoročnu volonterku, znala sam da sam donijela pravu odluku.
✨I tako avantura počinje!✨
Dok pišem ovaj blog, službeno je prošao jedan mjesec i tjedan otkako sam stigla ovdje, i u tako kratkom vremenu dogodilo se toliko toga da iskreno ni ne znam odakle početi.
Kad sam stigla, prvi dan sam provela upoznavajući stan i susjedstvo, i od samog početka, sve mi se svidjelo! Stan nije savršen, ali u usporedbi s mojim starim studentskim stanovima, čini se poput pravog luksuza (mislim, imamo perilicu rublja, pećnicu i terasu!) A plaža, s prekrasnom plavom, kristalno čistom vodom, udaljena je samo pet minuta hoda.
Sljedeći dan upoznala sam svoju novu cimericu, kolegicu, partnericu u ludostima, sigurno mjesto i vrlo dobru prijateljicu: Ona. Dramatična kraljica, obožavateljica pop glazbe i supermarketa… Odmah sam znala da ćemo se slagati, i ovaj mjesec koji smo proveli zajedno samo je to potvrdio. Mislim, kako bi moglo biti drugačije s nekim koga upoznaješ dok ronite, aha?
Dan kasnije otišle smo u ured po prvi put, istovremeno upoznavajući i prostor i tim. Sjećam se da sam se tih prvih dana osjećala pomalo preplavljeno (toliko protokola, aha), ali istovremeno i jako sretno, jer je cijeli tim djelovao ljubazno, otvoreno i prijateljski, uvijek spreman odgovoriti na naša pitanja, a mi smo ih imale na tisuće.
Mislim da ću svoj prvi workshop u Argonauti pamtiti cijeli život, jer je to bio prvi dio projekta u suradnji s udrugom za zaštitu dupina, što je značilo i stvarno odlazak na izlet brodom kako bismo vidjeli dupine. Bio je to zaista ostvareni san i nije moglo biti boljeg početka mog volonterskog putovanja.
I tako, s očima još uvijek punim zvijezda, ponovno smo spakirale torbe za novu avanturu, još jedan projekt, našu prvu razmjenu mladih. Ta razmjena mladih trajala je deset dana, i da počnem s malom negativnom stranom, bila je prilično iscrpljujuća: manjak sna, početna zbunjenost (isprva nisam bila sigurna što bih trebala raditi) i stalna interakcija s 39 drugih ljudi sve je to uzelo danak. Ali, naravno, sve mi se svidjelo! Ako bih trebala sažeti ovo iskustvo, rekla bih da je bilo puno aktivnosti koje su bile i zanimljive i zabavne, nevjerojatnih susreta, zadivljujućih krajolika, mnogo smijeha i plesa, i obilje novih prilika u području međukulturne razmjene.
Nakon ovog intenzivnog iskustva vratile smo se u Murter i polako se vratile svojoj rutini.
Iskreno, Ona i ja smo odlučile zajedno otići na put u Split sljedeći vikend, i ispalo je da je to bila još jedna intenzivna avantura (definitivno ne ona mirna rutina koju smo trebale imati, aha). Prve večeri Ona je bila bolesna, pa smo je provele u bolnici, haha. Ali uskoro se osjećala puno bolje i mogle smo uživati u gradu, njegovim uskim starim ulicama, srednjovjekovnoj arhitekturi, prekrasnim turističkim lokacijama i nevjerojatnoj focacci!
Nakon toga, u sljedećim tjednima, odvojile smo vrijeme da se smjestimo i učinimo da naš novi stan izgleda kao dom (naravno, uz pomoć slika, deka, svijeća i cvijeća).
Sada, iako dani postaju kraći i hladniji, a grad se polako prazni, i dalje se osjećam izuzetno sretno i sretno što sam ovdje (uglavnom zahvaljujući zadivljujućim zalascima sunca koje svakodnevno možemo promatrati!). Organizirala sam vlastite osobne ciljeve (mnogo trčanja, čitanje klasika, usavršavanje na razne teme i traženje master studija), koji mi pomažu da ostanem stalno aktivna unatoč nedostatku aktivnosti ovdje zimi. Zapravo bih to preporučila svakom novom volonteru, kako bi se osiguralo da se nikada ne dosadi.
Sada se radujem vidjeti što me čeka sljedeći mjesec, ali nemam nikakve sumnje da je dolazak ovdje bila prava odluka! 
