Dragi Argonauti,
Dobrodošli na moj potpuno novi volonterski blog!!
Zovem se Mayline, imam 19 godina, upravo sam završila školu i odlučila da je vrijeme da odem nekamo novo. Kad sam primljena u Argonautu, znala sam da je to sudbina i moja prilika da naučim i doživim nešto novo.
Jako sam uzbuđena što mogu s vama podijeliti ovo uzbudljivo putovanje i napokon vam ispričati što sam radila tijekom proteklog mjeseca…
Prije nego što je moja avantura u Argonauti uopće počela, imala sam priliku unaprijed posjetiti Murter s mamom. Malo smo istražile otok i uživale na prekrasnim murterskim plažama. Probale smo gotovo svaki restoran i jednostavno uživale u našim posljednjim zajedničkim danima.
rujna napokon je došlo vrijeme da se uselim u svoj potpuno novi dom. Nela nas je sa svojom kćeri dočekala u apartmanu i dala nam ključeve. Počela sam raspakiravati stvari, a nakon odlaska u Konzum mama i ja imale smo posljednju zajedničku večeru. Nakon emotivnog oproštaja prvi sam put u životu ostala potpuno sama, a budući da moj posao nije počinjao sve do 7. rujna, imala sam cijeli dan samo za sebe kako bih se stvarno priviknula na ovu novu situaciju.
A onda je u ponedjeljak napokon došlo vrijeme za odlazak u ured i upoznavanje tima. Upoznala sam se sa svojim zadacima i imala svoju prvu pauzu za kavu s ekipom. Svi su stvarno jako dragi!
A onda je napokon stigla i moja cimerica! Dobrodošla, Violetta!!
Odmah smo se upoznale i, naravno, morale smo zajedno otići na plažu. Jedna od mojih najdražih uspomena iz prvih nekoliko dana bila je kada smo jele pizzu, a jedna mala djevojčica samo nas je pozdravila u luci. Osjećale smo se kao da stvarno malo više pripadamo ovdje. Jedan od naših prvih zadataka bio je napraviti vision boardove koji sada vise pokraj naših stolova i podsjećaju nas na našu motivaciju.
Za naš prvi mjesec ovdje, rujan je definitivno bio poprilično ispunjen.
Budući da nam je rujan bio prvi mjesec ovdje, definitivno je bio poprilično zaposlen. Uzbuđenje prvih nekoliko dana je splasnulo, ali baš kad smo se počele navikavati na rutinu, stigli su novi kratkoročni volonteri i to nam je donijelo neke nove zadatke. Društvene mreže puno su više posla nego što se čini, pogotovo kada ih moraš voditi na dva jezika. Violetta i ja smo ih pomalo izluđivale svojom stalnom potrebom za fotografiranjem, ali mislim, to nam je posao 🙂
Također smo sudjelovale u akciji čišćenja obale, a Violetta i ja bile smo dio naše prve radionice.
Ali ekipa iz Island Extravaganze bila je upravo ono što mi je trebalo. Kroz puno odlazaka na plažu, spontane večere i nekoliko kaotičnih partija biljara, stvarno smo se upoznali, puno smijali i postali jedna mala, slatka ekipica.
Jedan od mojih najdražih trenutaka bila je francuska večera koju smo jedne večeri imali, a sastojala se od otprilike 11 tisuća palačinki i sendviča koji su se lijepili za aluminijsku foliju. A jedan od drugih vrhunaca bila je potpuna tortura tijekom naše biciklističke ture, kada smo se popeli na najstrmiju planinu na Murteru, a sve zahvaljujući Marcosu (to je potpuno istina i uopće ne pretjerujem). Ali moram priznati da se na kraju isplatilo. Plaža je bila nevjerojatna, a povratak je bio puno opušteniji.
S njima sam također otišla na svoje prvo putovanje u neki hrvatski grad. Odlučili smo preko vikenda otići u Split i provjeriti je li grad još uvijek živ na kraju sezone. Jeli smo focacciu, zajedno plesali i pjevali te istraživali ruševine. Stvarno smo se jako zabavili i, iako nam se put natrag činio kao 17 sati beskrajnog čekanja na autobuse, vrijedilo je svake sekunde.
Ovi ljudi su mi u tako kratkom vremenu stvarno prirasli srcu i puno su mi pomogli da se priviknem na ovu novu situaciju. Zato, ako ovo čitate: hvala vam, ekipa 🙂
Sada kada se rujan, a s njim i moj prvi mjesec ovdje, bliži kraju, mogu sa sigurnošću reći da sam nevjerojatno uzbuđena zbog sljedećih 11 mjeseci, a posebno zbog onog sljedećeg. U listopadu Violetta i ja pridružujemo se Luciji na našoj prvoj razmjeni mladih, a odmah nakon toga imamo i našu On Arrival obuku! YAY
Nastavit ću vas obavještavati o svemu i vidimo se sljedeći put kada nam Nela kaže da napišemo ovaj blog 😉
