I evo tako, drugi mjesec našeg volontiranja došao je kraju. Nevjerojatno je kako se čini kao da smo ovdje već cijelu vječnost, a istovremeno kao da smo stigli tek jučer. Sada se osjećam potpuno naviknuto na otočki život, uživam u mirnim radnim danima i laganim jutrima, dok vikende ostavljam za istraživanje i otkrivanje novih mjesta.

Početkom studenog odlučili smo prošetati sve do Tisnog, otprilike 7 km u jednom smjeru i 7 km natrag, a putem smo posjetili sva mjesta na otoku: Betinu, Tisno i Jezera. Do kraja dana prošetali smo gotovo 23 km!

Tijekom radnih dana iskoristili smo vrijeme za istraživanje samog Murtera. Već sam počela imati osjećaj da poznajem ulice i da se puno lakše snalazim. Otkrili smo nova mjesta i skrivene dragulje tijekom studenog, od zadivljujućih zalazaka sunca, skrivenih plaža i posebnih lokacija poput vidikovca “Lover’s Beanch” pa sve do tajnih ljuljački u brdima… Svaka je šetnja bila poput male avanture, ispunjena prirodom, prekrasnim pogledima i onim posebnim trenucima koje samo Murter može ponuditi.

Imali smo i nekoliko zabavnih “urbanih” avantura. Jedan vikend otišli smo u Šibenik u kupovinu, hodali od dućana do dućana i na kraju se vratili kući trijumfalno sa svim stvarima koje smo pronašli. Kasnije, kada je naš On Arrival Training bio odgođen, pomogli smo voditi radionice za kratkoročne volontere u Biogradu, u Parku prirode Vransko jezero. Isprva sam bila nervozna jer mi je to bilo prvi put da vodim radionicu, ali uz podršku Naelys i naših Argonauta kolegica, Lucija i Suzana, prošlo je jako dobro. Volonteri, dvoje Francuza, dvoje Nijemaca i jedna Irkinja,  bili su sjajni, a čak smo razmijenili i brojeve kako bismo se ponovno vidjeli prije kraja njihovog volontiranja.

Onda je stigao treći vikend, a s njim i naša avantura u Nacionalni park Krka. Jesenski pejzaž bio je prekrasan, sa zlatnim lišćem koje je prekrivalo tlo. Dan smo proveli istražujući slapove, vozeći se brodom do samostana na Visovcu, a završili smo u malom gradu Skradinu. Tamo smo doživjeli jedan od najsmješnijih trenutaka u mjesecu: u našem umornom stanju ostavili smo cipele na prozorskoj dasci, a tri su nam pala u dvorište ispod! Srećom, vlasnik hostela pomogao nam je da ih spasimo, pretvorivši to u glupu, ali nezaboravnu priču.

Sredinom studenoga stigli su hladniji, kišoviti dani, pa smo se sklanjali u zatvoreno više nego inače. No zimski nas je ugođaj još jače pogodio kada smo odlučili, zajedno s Áine, Adrienom i Naelys, provesti vikend u Zagreb. Nakon što smo preživjeli osmosatnu vožnju autobusom, igrali smo se na snijegu, ponovno se susreli s prijateljima s jednog razmjenjivačkog projekta, izlazili, istraživali grad i čak obavili malo božićne kupovine. Po povratku kući božićni je duh ostao s nama, pa smo Naelys i ja ukrasile našu malu kuću, napravivši božićno drvce od ogromne grane koju smo pronašle vani.

Mjesec je završio s još nekoliko radionica i Argonauta projekata, uključujući jednu posljednju sesiju s kratkoročnim volonterima s kojima smo se morali oprostiti. Kad se osvrnem, studeni je bio intenzivan, ali nevjerojatno ispunjavajući. Otkriti Hrvatsku, njezine ljude i upoznati nova lica činilo je svaki trenutak vrijednim.

Vidimo se idući mjesec… i pripremite se, jer će biti još nevjerojatnije!